Hrvatski nogometni klub Hajduk osnovala je skupina splitskih studenata koji su studirali u Pragu : Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević a vjerojatno i Vladimir Šore. Zbilo se to u praškom kafiću U Fleku. Prva pravila napisana su u splitskom kafiću Troccoli kada su bila predlagana i imena među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit itd. a odabran je naziv "Hajduk" nakon što je profesor Josip Barač studente nazvao Hajducima jer su mu naglo utrčali u ured.

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. godine a prvi predsjednik Hajduka bio je dr. Kruno Kolombatović.

Prvi utakmicu Hajduk je odigrao protiv Calcia Spalata ( klub talijanaša ) a susret je završio 9:0 za Hajduk. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je zabio Šime Raunig.  1912. godine Hajduk odlazi i na prvo gostovanje i to u Zagreb kada je protiv HAŠK-a izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je i po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije. Prvi veći rezultat ostvario je pobjedom protiv Olympique Marseilla sa 3:2 i to je bila i prva međunarodna utakmica Hajduka.

1924. godine cijela postava Hajduka osim vratara igrala je za reprezentaciju. Hajduk je ubrzo postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobit pjevače. 

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" bio je prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski".

Na Visu 1944. HNK Hajduk je tajno obnovio rad djelujući pod nazivom "Hajduk NOVJ". Za doba FNRJ/SFRJ iz naziva je bio izbačen pridjev "hrvatski".

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan je časopis "Hajdukov Vijesnik". U istom razdoblju u Hajduku su igrali jedni od najvećih legendi hrvatskoj nogometa uopće : Vladimir Beara, Frane Matošić ( najviše golova ), Ivo Bego i Bernard Vukas.

Od 1970. do 1980. period je zlatne generacije Hajduka koje je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. Igrali su u Hajduku tada Petar Nadoveza, Ivan Katalinić, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Brane Oblak, Zoran i Zlatko Vujović i ostali. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa.

Sve te uspjehe Hajduk je bilježio na "stadionu kraj plinare", na "starom placu" a 1979. godine seli na novi stadion, Poljud. Posljednji gol na "starom placu" zabio je Mišo Krističević.

80-te su ponudile manje uspjeha u državi a "kralj poljuda" u tom razdoblju bio je Blaž Slišković. Također, u tom razdoblju Hajduk je pobjeđivao klubove poput Valencie, Bordeauxa, Metza, Stuttgarta, Torina, Marseillea i Manchester Uniteda. Osim Sliškovića ističu se još i Zoran Vulić, Aljoša Asanović i Ivan Gudelj koji je prisilno prekinuo obećavajuću karijeru.

8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup pobijedivši usred Beograda Crvenu Zvezdu ( tadašnji europski prvak ) golom Alena Bokšića i time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar.

Nakon velike sezone 1994./1995. kada je Hajduk osvojio prvenstvo, kup te dogurao do četvrtfinala Lige Prvaka Hajduk polako počinje rasipati ugled.

Iz Europe se ispadalo od klubova poput Wisle, Fulhama i Mallorce a tu su i sramotni okršaji protiv Shelbournea i Debrecena što ga je koštalo ne igranja protiv europskih velikana Deportiva La Corune i Manchester Uniteda.